ponedjeljak, 19. ožujka 2012.

Pitanje: Koliko vrijedi jedan bor u zelenom pojasu? Odgovor: Očigledno puno više nego životi Čatićana

Neke stvari u životu vam dođu kao neugodna iznenađenja, druge kao ugodna a treće su neobjašnjive, kontradiktorne i u najmanju ruku nevjerojatne. Ovih zadnjih je najmanje u našim životima pa čovjek ne bi znao, bi li se smijao ili bi plakao. Drugačije ne znam opisati današnji razgovor s predstavnikom ekozaštite kakanjske Termoelektrane .

Najprije krivi broj a poslije toga poznat glas ekologa lokalne Termoelektrane. Dobar dan dobar dan, zovem vas zbog.... e sad za one manje upućene mogu samo spomenuti da Čatićani već decenijima muku muče sa deponijom uglja kakanjske Termoelektrane (nekontrolirana prašina, danonoćna buka) koja im je instalirana tik pred nos. Pa da nastavim.. toga jer smo primijetili da pojedini ljudi (mještani) nekontrolirano pale travu koje šteti našem skupo plaćenom zelenom pojasu tj. borovima. Želimo da upozorite ljudi na štetnost takvih radnji za daljnji napredak – razvoj zelenog pojasa okolo naše deponije

Mogu reći da sam na prvu ostao zbunjen i trebao mi je koji tren da provarim informaciju a zatim još pomalo zbunjeno odvratim da smo mi poprilično svjesni što je ekologija no nismo sigurni za vas. Kasnije se razgovor nastavio u drugom smjeru što je i manje bitno za ovu cijelu priču.

Ono što me je iznenadilo jest brzina i lakoća reakcije ekologa na pomenuti incident. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Koliko onda vrijedi moja jabuka, kruška, šljiva, krumpir, mrkva, bijeli luk koja posadim, a koje je pun prašine i vjerojatno se isto tako ne može lijepo razvijati kao ni skupo plaćeni zeleni pojas od par desetina borova okolo deponije. Koliko onda vrijedi jedan ljudski život, ili čak više njih koji su danonoćno bombardirani česticama ugljene prašine i nepodnošljive buke sa postrojenja lokalne deponije?

Očigledno vrijede mnogo manje nego skupo plaćeni borovi posađeni prije par godina kako bi postali dio strateškog plana zaštite okoliša a za koji i malo dijete zna da je čista blamaža ili ti šuplja priča. Time se pere obraz i traži opravdanje za krajnji nemar i licemjerstvo ljudi sa vrha ove firme od državnog interesa i u državnom vlasništvu a koja otvoreno radi protiv osnovnih prava i interesa građana te iste države.



Šta dalje reći, koju poruku poslati...